MENTALNO ZDRAVLJE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE Jednom je jedan čovjek hodao naizgled beskrajnim putem. Bio je pretovaren svim i svačim: na leđima je nosio težak džak sa pijeskom, oko struka mu je bio vezan debeo mijeh sa vodom, u desnoj ruci teglio je kamen neobičnog oblika, a u lijevoj veliki oblutak, oko vrata nosio je izkrzano uže, na koje je bio zakačen stari kameni mlin. Zarđali okovi, za kojima je kroz pijesak i prašinu vukao tešku gvozdenu đulad, vrtjeli su se oko njegovih gležnjeva, a na glavi je nosio veliku trulu tikvu. Stenjući i ječeći, išao je taj čovjek nogu pred nogu, uz zveckanje okova, i žalio se na svoju zlu sudbinu i umor koji ga je mučio. Susretne tog pustinjaka na užarenom podnevnom suncu neki seljak i upita ga: „O umorni putniče, što si se natovario tim kamenjem?” „ Baš glupo”, odgovori putnik, „ah evo, tek sam sad primijetio.” Nakon tih riječi, pustinjak odbaci kamenje od sebe i odmah se osjeti mnogo lakše. Poslije nekog vremena, naiđe na drugog radnika, koji ga upita: „Reci mi, umorni putniče, što se mučiš sa tom tikvom na glavi i šta će ti teški gvozdeni okovi?” Putnik mu odgovori: „Hvala ti što si mi skrenuo pažnju na to; toliko dugo nosim tu tikvu i vučem ove okove da sam se sasvim navikao. Nijesam bio svjestan šta sebi činim tim teretom”. Rekavši to, strese lance sa sebe, a tikvu baci u jarak pored puta. Opet mu je bilo lakše. Ali, što je više odmicao, umor ga je više stizao. Neki čobanin, koji je prolazio putem, pogleda ga u čudu: „ Dobro čovječe, nosiš pijesak u džaku, a ono u daljini i svuda oko tebe, gdje god pogledaš, samo je pijesak , ima ga više nego što bi ga ikad mogao ponijeti! A tek taj tvoj mijeh sa vodom! Zar ne vidiš da pored tebe teče bistar potok, koji će te još dugo ovim putem pratiti”. Čuvši njegove riječi, putnik prosu pijesak iz džaka na leđima i vodu iz mijeha oko struka. Onda stade zamišljen i zagleda se u sunce koje je već počelo da zalazi. Osvijetle ga posljednji sunčevi zraci i on, spustivši pogled na grudi, ugleda težak mlinski kamen, koji mu je visio o vratu, i odmah ukapira da je taj teret razlog zašto je i dalje pognut. Odveza kamen i baci ga u potok. Oslobođen tereta, ode po večernjem hladu da pronađe sebi neko prenoćište. Korisna pitanja koja ti mogu pomoći u upoznavanju tvog unutrašnjeg svijeta su: 1. Šta je u ovom trenutku pokrenuto u meni? 2. Zašto je pokrenuta baš ta emocija? Koji je njen cilj? 3. Kako bih se osjećao da ovo nijesam vidio ili pročitao? 4. Kako bih se osjećao da je ovo napisano sa ciljem da se izazove druga emocija? 5. Na koju akciju me pokreće ovo osjećanje? Da li je to i cilj ovog medija? 6. Kako ti koristiš medije da izraziš svoja osjećanja? 7. Koji mediji uvijek mogu da te oraspolože? Šta misliš – zašto je to tako? Pisanje dnevnika osjećanja: Za ovu vježbu biće ti potrebna jedna posebna sveska sa žutim koricama. Na kraju svakog dana, prije nego odeš na spavanje, izdvoji 5 minuta kako bi mogao da pogledaš u dan iza sebe. Napišeš datum i vrijeme i razmisliš o tome kako si se osjećao u toku tog dana. Ukratko možeš i da napišeš nešto o svojoj situaciji sa porodicom, prijateljima, ali i o svojim utiscima sa društvenih mreža ili drugih medija, sa kojima si tog dana bio u kontaktu. Zapiši kako si se osjećao. Na kraju svake nedjelje, pročitaj svoje zapise kako bi tvoja emocionalna svjesnost mogla da raste i razvija se, a kvalitet tvog života postane bolji. Kako se osjećao čovjek iz ove priče prije nego što je shvatio šta sve nosi? Je li ti poznato osjećanje da nešto nosiš, a nijesi siguran šta je to? Koje terete čovjek iz priče nosi, a koji mu možda nijesu stvarno potrebni? Kako možemo da znamo koje su informacije iz medija korisne i pouzdane, a koje to nijesu? Šta možemo da uradimo ako prepoznamo da nosimo previše tereta, bilo emocionalno ili informacijski? Vjezba Vjezba Vjezba Zamisli da se sve odvija baš kao u usporenom snimku: nalaziš se u parku i vidiš jednog jako ljutog psa. Analiziraj osjećanja koja kod tebe pokrene ovaj video-snimak. Pokušaj da pogodiš šta je ovim snimkom željelo da se izreklamira. • Tvoje srce počinje da kuca brže jer si uplašen. Osjećaš da ti se znoje dlanovi. Tijelo ti postaje spremno za akciju. • Na licu, možeš da osjetiš kako ti se oči šire od straha, a obrve podižu. Možeš da kreneš da se instinktivno povlačiš unazad, ili da pobjegneš brzo koliko te noge nose, ili da se boriš sa ljutim psom. Možda čak i pustiš glas, vrisneš – kako bi svima signalizirao da si uplašen, ali i zastrašio životinju. • Unutar sebe, osjećaš se uplašeno i brineš se. Tvoje misli mogu da budu usmjerene na to kako da se zaštitiš i da pobjegneš od psa – u grudima ti postaje tijesno. Kako mediji utiču na naš unutrašnji svijet? Nekada je mentalno zdravlje teško razumjeti. Svi znamo da kada nas boli stomak, možemo da se požalimo mami ili tati i da će nam oni pomoći tako što će nam dati lijek ili nas povesti kod ljekara kako bi nam on pomogao. Međutim, šta da radimo kada nas nešto boli, a to nije naše tijelo? Šta da radimo kada nas neka informacija uznemiri, kada nas nešto što smo vidjeli na TV-u ili internetu dovede do neprijatnog osjećanja? Šta su uopšte ta osjećanja? A emocije? Emocija je riječ koja je nastala spajanjem dvije riječi: energija i pokret (e + movare), što slikovito opisuje da je to energija u pokretu. Osjećanja su naše razumijevanje te energije u pokretu. Njihova funkcija je da održe ravnotežu između nas i naše okoline ili da nas prilagode na neku novu situaciju ili promjenu u okolini. Osjećanja najlakše možeš da zamisliš kao jedan čitav unutrašnji svijet u kojem ima mnogo likova. Ponekad se pojave iznenada i tu budu kratko, svega nekoliko trenutaka, a nekada ostanu i danima ili nedjeljama. Ponekad ih je teško razumjeti i objasniti drugima. Iako osjećanjâ ima mnogo, najvažnije je da naučiš kako da prepoznaš ova četiri: Sreća: javlja se kada radiš nešto što voliš ili kada si sa ljudima koje voliš. Radost je izražena i kada se sjećamo prošlosti, maštamo o budućnosti ili u sadašnjem trenutku uživamo u onome što volimo. Takođe, sreću osjećamo i onda kada nam se ispuni neka za nas važna želja. Međutim, nemamo svi iste želje, pa ono što tebe čini srećnim, ne znači da čini srećnim i druge. Tuga: javlja se kada nešto izgubimo, a to nam je bilo mnogo vrijedno i mnogo smo ga voljeli. Nekad je to očigledno: polomio nam se ekran telefona, izgubili smo slušalice ili smo izgubili neko drago biće koje smo mnogo voljeli. Tada na mjesto ljubavi, koju smo osjećli prema tom predmetu ili osobi, dolazi osjećanje tuge. Tuga je uvijek dobrodošla kada razmišljamo o prošlim događajima koje ne možemo da promijenimo, jer nam njeno prisustvo pomaže da razumijemo da smo izgubili nešto važno. Strah: javlja se kada se nađemo u nekoj nepoznatoj situaciji, a mislimo da smo ugroženi. Kada nas juri neka divlja životinja, strah se javlja i pomaže nam da trčimo brzo i pobjegnemo ili da ostanemo i borimo se sa našim neprijateljem. Strah se javlja i kada se mnogo brinemo oko nečega, kao na primjer kakve će biti posljedice naših djela: ako nijesmo uradili domaći, da li će nas kritikovati nastavnici i roditelji. Strah je dobrodošao kao saveznik koji nam pomaže da imamo dobru i sigurnu budućnost. Ljutnja: najčešće se javlja kao toplina u tijelu onda kada su nam pređene lične granice ili nam se dešava nešto što je nepravedno. Ljutnja nam pomaže da odbranimo svoju teritoriju i da se bolje razumijemo sa drugim ljudima. Naš unutrašnji svijet je bogat i on je uvijek povezan sa spoljašnjim svijetom. Mi tog uticaja nekada nijesmo svjesni. Mediji, kao što su televizija, filmovi, muzika ili društvene mreže, često nam se obraćaju na tom dubljem, unutrašnjem nivou. Na primjer, slušajući neku muziku, budi se naše osjećanje radosti, počinjemo da se mrdamo i da igramo pomjerajući tijelo u ritmu bita. Opet, postoji muzika koja kod nas pokreće tugu i tada se osjećamo kao kišni tmurni dan. Slično tome, i slike koje gledamo na društvenim mrežama mogu kod nas da pokrenu osjećanje straha da nijesmo dovoljno dobri, jer ne izgledamo kao drugi na tim slikama, ili čak i ljutnju, kada neko na naše objave ostavlja komentare koji probijaju naše granice, vrijeđajući nas. Možemo da osjetimo i radost ako su komentari pozitivni, pa se osjećamo važno, voljeno i prihvaćeno. Mediji nekad čak i namjerno koriste određene tehnike kako bi izazvali emotivni odgovor. To uključuje svakakve tehnike, ali da nabrojimo nekoliko: upotreba boja, muzike, jezika, slika, a sve sa ciljem da se kod ljudi izazove emotivni odgovor, drugim riječima, da se njihova energija stavi u neki pokret. Upoznavanjem sa svojim unutrašnjim svijetom, ti stičeš pravu supermoć da te tehnike prepoznaš. Još jedna stvar koju je važno da razumiješ kod svojih emocija jeste da one imaju tri dijela. Obrati pažnju na sljedeći primjer: Emocije su kao unutrašnji likovi koji govore tvom tijelu i umu kako da reaguje na određenu situaciju. Kada vidiš ljutog psa, oni se probude i počnu da djeluju zajedno, utičući na tvoje ponašanje, na tvoje fizičko tijelo i na tvoja osjećanja.
Vjezba Mapa virtuelne stvarnosti: Pored našeg realnog opipljivog svijeta, mi možemo da napravimo i mape drugih svjetova. Vođenjem dnevnika i prepoznavanjem svojih ego-stanja, možeš da vidiš kako izgleda tvoja ličnost, a pravljenjem mape virtuelnog svijeta, bolje ćeš da razumiješ kako provodiš vrijeme na internetu i kako je to povezano sa tvojim osjećanjima. Uzmi list papira i bojice. Nacrtaj mapu koja predstavlja tvoje iskustvo na internetu. Koristi boje i oznake za različite vrste aktivnosti i događaja. Kada završiš, pogledaj svoju mapu. Obrati pažnju na djelove gdje se osjećaš dobro, ali i one gdje se ne osjećaš tako dobro. Šta možeš da zaključiš – kako su tvoje onlajn aktivnosti u virtuelnom svijetu povezane sa tvojim relacionim potrebama? Podijeli svoje otkriće sa drugima. Baš kao što i naše fizičko zdravlje traži da se ispravno hranimo i redovno treniramo, tako i naše mentalno zdravlje traži da ga održavamo zadovoljavanjem ova tri faktora. Zato je važno da svakog dana nađeš nešto što će ti dan učiniti prijatnim, nešto što će ti dati smisao i cilj, kao i nešto što će ti potvrditi da si važan dio svoje zajednice. Hajde da sada pogledamo jedan primjer i razgovaramo o tome kako društvene mreže utiču na tvoje samopouzdanje i sliku koju imaš o sebi: Šta možeš da uradiš kako bi se približio mentalnom zdravlju i aktivirao ova tri faktora: prijatan, smislen i angažovan život? Bio jednom jedan dječak, lijep i talentovan, ali prijeke naravi. Nije imao prijatelje, jer niko nije želio da se druži s njim. Često se ljutio i govorio ružne stvari ljudima oko sebe. Jednog dana njegov otac mu dâ kesu punu eksera i kaže mu da svaki put kada se naljuti i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca po jedan ekser u ogradu. Prvoga dana dječak je zakucao 37 eksera u ogradu – bilo je teško, daske su bile suve, a čekić težak. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio da kontroliše svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu. I tako je došao dan u kojem dječak nijednom nije pobijesnio. To je podijelio i sa svojim ocem, koji mu je rekao da ubuduće svakoga dana, kada bude uspio da kontroliše svoj temperament, iz ograde iščupa po jedan ekser. Prošlo je mnogo vremena i dječak je jednog dana najzad bio ponosan na sebe, jer u ogradi više nije bilo eksera. Kada je to ispričao ocu, on ga je uzeo za ruku i odveo ga do ograde, rekavši mu: „ Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažes neke stvari, one ostavljaju ožiljak na srcu, kao što su i ove rupe u ogradi. Zapamti, moraš svakog tretirati s ljubavlju i poštovanjem, jer nije važno koliko puta poslije loših riječi kažeš da ti je žao, rane ostaju zauvijek”. Virtuelni svijet medija izgleda kao jedan šareni mozaik informacija, slika i zvukova. Međutim, nije uvijek sve tako šareno i veselo. Ponekad se možemo osjećati loše ili nesigurno zbog onoga što vidimo i čujemo, ili nam drugi to upute. Važno je da shvatiš da sve što vidimo na ekranu nije stvarnost. Tu ti mnogo može pomoći to što znaš da prepoznaš tri sobe svoje ličnosti ili tri ego-stanja tako da tvoje ego-stanje Odraslog može da bude pripravno. Mediji često prikazuju slike koje su savršene i situacije koje nemaju veze sa stvarnim životom. Kada primijetiš da se osjećaš nesigurno ili tužno, provjeri u kojem si ego-stanju i kako možeš da se vratiš u sobu ego-stanja Odraslog. Kritičko razmišljanje ti u tome može mnogo pomoći. Ne prihvatajući da je sve što vidimo zaista tako, pitaš se: „Da li je ova slika odraz stvarnog života?” Ili:„Ko ima korist od ovoga što vidim?” Ovakva pitanja nam pomažu da budemo pametni korisnici informacija. U svakom trenutku možeš da odabereš koje informacije želiš da uneseš u svoj život. Kada primijetiš da ti određeni mediji ne čine dobro, možeš da smanjiš njihovu upotrebu tako što ćeš to vrijeme da ispuniš nečim što će ti više koristiti. Tvoje dobrostanje je važno, a izbori koje praviš određuju smjer ka kojem ćeš se kretati, da li ćeš se približiti strani na kojoj je bijes ili onoj na kojoj je zdravlje. Tvoje mentalno blagostanje je tvoja odgovornost i tvoje bogatstvo, koje sad znaš kako da čuvaš. Na ovom linku možeš da igraš jednu strava igricu, koja će ti pomoći da bolje razumiješ kako mediji oblikuju naš svijet: https://catpark.game/sr/Potrebe koje svi imamo u odnosima prema drugima ljudima, jer mi smo uvijek u nekom odnosu sa drugim ljudima. Istraživači su otkrili da ih ima 8. 1. Sigurnost u odnosima – da budemo u prisustvu nekoga ko nas neće ponižavati, udarati, „spuštati“ i omalovažavati, odbijati, nekoga kome možemo da kažemo šta god poželimo, a da zauzvrat dobijemo pozitivan fidbek. To je suštinski stav: ja sam OK – ti si OK. Kada to omogućimo drugome, mi mu dajemo zadovoljenje ove relacione potrebe. 2. Potreba za validacijom: afirmacija u odnosu sa drugim – da neko može da vidi naše fantazije kao važan vid komunikacije, da neko vjeruje u naš efekat kao način da nešto izrazimo i da neko pokazuje taj osjećaj validiranjem : naših interesovanja, radoznalosti i našeg neosuđivačkog pristupa. 3. Da budemo prihvaćeni od strane nekoga ko je mudriji i jači od nas. Nekoga na koga možemo da se oslonimo da bismo dobili doživljaj snage i ohrabrenja, nekoga ko zna šta nam treba u slučaju vođstva. Kao kada smo mali, pa gledamo na našeg oca ili majku i želimo da nas nauče kakvi da budemo u svijetu, ili kada idemo na terapiju ili kod supervizora kada smo odrasli. Kada nam je potreban neko na koga možemo da se oslonimo ili kada u starosti tražimo ljekara koji može da nam olakša bol. 4. Potvrda ličnog iskustva: biti sa nekim ko zna kako je biti u našoj poziciji, patiti na način na koji smo mi patili. Kao na primjer, kada nas pitaju drugi: Da li si i ti imao ovakvo iskustvo? Je li se ovo i tebi desilo? Da li znaš kako je kada se osjeća ovo? 5. Samodefinisanje: naša potreba da se definišemo, da se nađemo, da kažemo: ovo sam ja, ovo ja volim, ovo ja ne volim (mnogo ljudi je bilo uskraćeno za izražavanje i zadovoljavanje ove potrebe i njima nedostaje taj momenat). 6. Potreba da napravimo uticaj: da protestujemo, da kažemo NE, da pričamo o čemu hoćemo i da kažemo šta nam treba, ali i da dobijemo potvrdu te naše ekspresije. I da imamo drugu osobu, ako je moguće, da sa nama sarađuje. Kao kada neko traži da dođemo u određeno vrijeme, i mi to uradimo. 7. Da imamo drugog da preuzme inicijativu. To je mnogo važno – možda zato imamo i kućne ljubimce. Oni stalno iniciraju da žele da idu u šetnju, da se maze i slično. Zato ih toliko i volimo, a mnogi ljudi to nemaju u svojim porodicama, jer nedostaje inicijativa: „Hajde da!” 8. Da izrazimo ljubav: to je još jedna naša relaciona potreba, koja se odnosi na izražavanje zahvalnosti. Kada ova potreba nije zadovoljena, to je jako frustrirajuće. Na primjer, kada u ovoj listi od 8 potreba imamo i potrebu da prihvatimo ljubav, ali je nijesmo izrazili kao potrebu da primimo ljubav. Jer ako druga osoba obezbijedi sigurnost, ako nas validira, ako su tu pouzdani, ako su druželjubivi, ako nam pomažu da iniciramo, ako su tu da nam pomognu da se definišemo, ako preuzimaju inicijativu, onda mi osjećamo da smo voljeni – osjećamo ljubav. Porodice funkcionišu kao sistemi, što znači da porodica nije samo zbir pojedinačnih članova, već jedan organizam koji raste i razvija se kroz vrijeme. U okviru porodice, svako ima svoje relacione potrebe, koje teži da zadovolji. Porodica je osnova za ljubav, bliskost, stabilnost, sigurnost i u njoj učimo o vrijednostima i poželjnom ponašanju. Ukoliko u okviru porodičnog sistema ne možemo da zadovoljimo svoje relacione potrebe, internet i drugi mediji, sa svojim brojnim mogućnostima, mogu da se pojave kao zamjena za zadovoljenje pravih potreba. Prekomjernu upotrebu interneta i drugih elektronskih medija možemo da posmatramo kao simptom da nešto u okviru našeg porodičnog sistema treba da se promijeni. Uvijek možemo da se vratimo na naše osnovne relacione potrebe, da razmišljamo kako ih trenutno zadovoljavamo i kako bismo to mogli još da radimo. Dobar način da to razumiješ jeste da o mentalnom zdravlju razmišljaš kao o jednoj liniji između dvije tačke. Na jednom kraju te linije nalazi se dobrostanje, a na drugom bolest. Vidi kako to izgleda na slici. Svakog dana, mi se svojim mislima, emocijama, ponašanjima i navikama krećemo po toj liniji. U zavisnosti od toga kakve su naše misli, čime ih hranimo, kao i toga kakva su naša osjećanja, ponašanja i navike, mi se približavamo jednom od ta dva kraja. Psiholozi su otkrili da ako u toku dana imamo zadovoljena tri faktora, možemo da obezbijedimo stabilno napredovanje ka mentalnom zdravlju. Ta tri faktora su: 1. prijatnost; 2.smisao; 3.uključenost. E sad – šta je to mentalno zdravlje? Suočavanja sa negativnim uticajima medija ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE Koje su moje potrebe zadovoljili moji roditelji, a koje internet i drugi mediji? Mentalno zdravlje kao linija između dvije tačke BOLEST PRIJATNO SMISLENO ANGAŽOVANO ZDRAVLJE Šta radim, to me pokreće! Koliko poznajem svoja osjećanja? Šta je mentalno zdravlje? Da li znam da zadovoljim relacione potrebe na pravi način? PROVJERA NAUČENOG PROVJERA NAUČENOG