SOCIJALNO OKRUŽENJE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE ZA ČITANJE I RAZMIŠLJANJE STEREOTIPI, PREDRASUDE, ZABLUDE I OSTALE ZAVRZLAME Prilikom proučavanja jednog plemena u Africi, antropolog je predložio djeci da se takmiče. Ostavio je korpu punu slatkiša ispod jednog razgranatog drveta i rekao im da će nagrada pripasti onome ko prvi dotrči do stabla. Na njegovo iznenađenje, djeca su se uhvatila za ruke i potrčala zajedno. Kada su stigli do stabla, posijedali su ukrug, u hladovini stabla, i sve slatkiše podijelili između sebe. Antropolog je bio iznenađen, nenaviknut na ovakvo ponašanje. Pitao ih je zašto se nijesu takmičili i pokušali da preteknu jedni druge, jer bi tako pobjedniku pripala čitava korpa sa svim slatkišima. Djeca su mu odgovorila da ne razumiju kako jedno dijete može da bude srećno ako su ostali nesrećni, te kako jedno od djece može da bude pobjednik u igri ako su ostali gubitnici. Time su antropologu objasnili mudrost njihovog plemena: ja jesam, jer svi jesmo. Jednog dana srela su se dva čovjeka na užurbanom trgu. Prvi je bio jako lijepo odjeven, elegantan i vrlo zgodan. Upustili su se u neobavezno ćaskanje, koje je preraslo u nadahnjujući razgovor. Tada je elegantno odjeven čovjek poželio da iznenadi svog sagovornika, pa mu je odjednom rekao: „Znaš, ja sam zapravo đavo!” Drugi čovjek, pomalo zatečen, pribra se pa brzo odgovori: „Ne možeš ti biti đavo. Čuo sam da je đavo strašan, ružan i da ima rogove. Ti si previše uglađen i pametan!” Elegantno odjeven čovjek se nasmiješi i reče: „ Sigurno si slušao ogovarače”. Da li si se nekada našao u sličnoj situaciji kao drugi čovjek u ovoj priči? Da li se i tebi desi da o nekome imaš mišljenje, a da ga nikada nijesi upoznao? Šta misliš – kako i zašto imamo mišljenja o drugima, a da ih nikada nijesmo upoznali? Ljudska bića nijesu fizički najsnažnija bića na našoj planeti Zemlji. Postoje mnoge životinje koje su sigurno brže, jače, teže, veće i na svaki drugi način fizički superiornije od čovjeka. Koje ti takve životinje znaš? No, čovjek je ipak uspio da se izbori za svoje mjesto u prirodi, zahvaljujući svojoj sposobnosti da razmišlja i da bude razuman. Svi ljudi imaju sposobnost da misle. Naš mozak dao nam je nevjerovatne sposobnosti proračunavanja, analiziranja, razmišljanja, maštanja, planiranja, što nam je obezbijedilo ogromnu prednost u odnosu na životinje. Međutim, naš mozak ima i potrebu da uštedi energiju, tako što će neke procese razmišljanja da skrati i neka naša iskustva da generalizuje. Kao posljedica toga, može nam se desiti da „ skočimo u zaključak”, bez prethodnog razmišljanja. Jesu li ti poznate neke naše izreke tipa: Koga zmija ujede, i guštera se boji! Ko se na vrelo mlijeko opeče, i u hladan jogurt duva! Naša evolutivna prednost u odnosu na životinje vidi se u našoj sposobnosti da učimo iz našeg iskustva i planiramo kako ćemo da reagujemo u budućnosti. Međutim, nekada se desi da neke stvari mislimo da znamo i razumijemo, a da ih zapravo nikada nijesmo iskusili. Tada imamo posla sa predrasudama, zabludama i stereotipima. Bez brige! Hajde da pričamo o stereotipima i predrasudama na način koji će biti veoma jednostavan. Za to nam je prvo potrebno da uradimo jednu malu vježbu kako bismo se bolje upoznali sa našim umom. Kroz ovu vježbu imao si priliku da ispitaš tri načina postojanja u ovom svijetu. Svaki od ta tri načina sastoji se od niza ponašanja, mišljenja i osjećanja. Zamisli da tvoj um ima tri posebna odjeljka ili sobe. Svaka soba predstavlja različit dio tvog razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Ove tri sobe nazivamo ego-stanjima. Njihova imena su ego-stanje Dijete, ego-stanje Odrasli i ego-stanje Roditelj. Pogledaj kako to izgleda kada se nacrta kao na slici ispod. Unutrašnje dijete: Ovo je dio tvog uma gdje se nalaze, u najvećoj mjeri, tvoja snažna osjećanja i iskustva iz djetinjstva. Tu se čuvaju i nalaze sve uspomene i sjećanja od tvog rođenja pa sve do šeste godine života, koje možeš da zamisliš kao snimke svojih ponašanja, razmišljanja i osjećanja kada si bio baš mali. Kada se nađemo u ego-stanju Djeteta, mi se tada ponašamo, mislimo i osjećamo isto onako kao kada smo bili malo dijete. Naše unutrašnje Dijete lako može da povjeruje u sve što čuje i vidi, a da prije toga to ne preispita, postavljajući pitanja. Kada se nalazimo u ego-stanju Djeteta, govorimo: Unutrašnji roditelj: Ovo je dio tvog uma koji je naučen iz okoline. Tu se čuvaju snimci sa uputstvima kako se nešto radi, šta se smije, šta se ne smije, šta se mora i šta treba da se uradi. Takođe, tu su snimci naših roditelja ili drugih važnih ljudi. Posmatrajući svoje roditelje, staratelje, nastavnike i druge osobe koje su za tebe bile autoritet, ovaj dio uma prikuplja važne poruke i govori šta moraš i šta treba da uradiš da bi bio dobar dječak ili djevojčica. Kada smo u ego-stanju Roditelja, mi se ponašamo i mislimo baš kao jedan od naših roditelja, ponavljamo njihova razmišljanja, a da ne preispitamo da li su ona u realnosti tačna. Na primjer, ako neko od tvojih roditelja ima neko mišljenje o religiji, onda bi i ti mogao da usvojiš to razmišljanje, a da nikada ne preispitaš svoje stavove na tu temu. Kada se nalazimo u ego-stanju Roditelja, tada koristimo riječi kao što su: Ego-stanje Odrasli: Ovo je dio tvog uma koji je razuman i analitičan. Odrasli dio tebe postavlja pitanja i istražuje, razmišlja logično i traži odgovore na pitanja. Kada smo u odraslom ego-stanju, mi tada koristimo svoju supermoć razmišljanja i tražimo najbolji odgovor na situaciju u kojoj se u tom trenutku nalazimo. U ego-stanju Odraslog koristimo riječi kao što su: E, sada, svi ti djelovi tvog uma utiču na to kako vidiš i razumiješ stvari. Objasniću ti kako. Želim! Hoću! Ne znam! Htio bih da… Sad ću da… Baš me briga! Pogodi! Kada porastem… Veći, najveći, bolji, najbolji! Uvijek! Nikad! Svi! Niko! Morao bi... Treba da... Zašto? Šta? Gdje? Kada? Ko? Kako? Kakav utisak je na tebe ostavila ova kratka priča? Šta misliš – kako bi postupili tvoji drugari kada bi vam bilo ponuđeno da se takmičite za punu korpu slatkiša? Ako postoje neke razlike između vaše reakcije i reakcije djece iz priče, kako su one nastale? Socijalno okruženje se odnosi na sve društvene faktore i interakcije koje utiču na pojedinca. To, drugim riječima, znači da sve što te okružuje istovremeno utiče i na to kako se ti razvijaš i odrastaš. To uključuje tvoju porodicu, prijatelje i drugare iz škole, nastavnike, školu kao ustanovu i okruženje, ali i aktivnosti van škole. U socijalno okruženje spadaju i druge stvari kao što su tvoja kultura, jezik, običaji, ali i ono što vidiš na televiziji ili internetu. Mediji, kao što su crtaći, knjige ili društvene mreže, takođe mogu da imaju veliki uticaj na to kako razmišljaš. I tvoja ekonomska situacija može da utiče na to kako živiš. Svako društvo ima i svoja pravila ponašanja, koja određuju šta je OK i šta nije OK da se uradi i, šta se u nekim situacijama očekuje, a šta u nekim situacijama nikada ne bi smjelo da se radi. Ta pravila ponašanja zovu se društvene norme, a stvari koje ljudi smatraju važnim zovu se vrijednostima. Na primjer, nekim porodicama je jako važno da redovno posjećuju crkvu, dok drugim porodicama to neće biti od iste važnosti. Sve ove stvari čine tvoje socijalno okruženje i oblikuju te kao osobu. Stoga je važno da razviješ dobre odnose sa drugima, da učiš nove stvari i budeš ljubazan prema drugima. Tako ćeš rasti u srećnog i odgovornog člana društva. Uticaj i moć da se nešto uradi nalaze se u rukama svakog pojedinca. Zato je važno razumjeti kako različiti faktori našeg okruženja utiču jedni da druge, oblikujući nas kao ljude i čineći naš život više ili manje prijatnim i smislenim. ,, Gdje god da se nalaziš, budi duša tog mjesta” – Rumi Pojmovi koje je važno da razumiješ su: Ljudi: tvoja porodica, prijatelji, nastavnici i vršnjaci su dio tvog socijalnog okruženja. Svako od njih ima određeni uticaj na tvoj život i razvoj. Škola je takođe važan dio tvog socijalnog okruženja. Tamo stičeš obrazovanje, ali i razvijaš socijalne vještine, kroz interakciju sa vršnjacima i nastavnicima. Kultura i tradicija su dva važna elementa koja oblikuju norme i vrijednosti tvog društva. Na primjer, to može da bude jezik kojim govoriš, običaji koje poštuješ, religija koju ispoljavaš ili bilo koje druge kulturne karakteristike. Mediji, kao što su televizija, internet, društvene mreže, igraju važnu ulogu u oblikovanju tvojih stavova i interesa. Takođe, oni mogu uticati na tvoje ponašanje i na način tvog razmišljanja. Ekonomska situacija i stabilnost u tvom okruženju može da utiče na životne uslove i prilike. Pristup resursima kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, kulturne aktivnosti, ali i drugim resursima koji utiču na razvoj. Norme i vrijednosti, koji se određuju kao pravila ponašanja koja se očekuju od članova društva. Vrijednosti su uvjerenja koja se smatraju važnim. Norme i vrijednosti mogu da variraju u različitim socijalnim grupama. Mogućnost za interakciju odnosi se na aktivnosti poput sportskih događaja, umjetničkih performansi i drugih zajedničkih aktivnosti, koji pružaju priliku za interakciju sa drugima i razvoj socijalnih vještina. Socijalno okruženje ima važan uticaj na tvoj emocionalni, mentalni i socijalni razvoj. Važno je razvijati pozitivne odnose, pridržavati se ispravnih vrijednosti i raditi na razumijevanju različitosti u društvu. Kako bi imao priliku da se razvijaš i rasteš u cjelovito ljudsko biće, pozabavićemo se istraživanjem i razumijevanjem ove teme. Vjezba Zatvori oči i razmisli o svoja prethodna 24 časa. Tri sobe tvoga uma - tri ego stanja: Roditelji, Odrasli i Dijete R UM = O D Roditelj Odrasli Dijete ponašanja, misli i osjećanja kopirana od roditelja ili roditeljskih figura. ponašanja, misli i osjećanja koja su direktna reakciaj na ovdje-i-sada. ponašanja, misli i osjećanja prizvana iz ranog djetinjstva. • Da li je u tom periodu bilo trenutaka kada si saosjećao, ponašao se i razmišljao kao kada si bio malo dijete? Navedi primjer te situacije. • Da li je bilo trenutaka kada si se ponašao, razmišljao ili osjećao kao da kopiraš svoje roditelje ili druge osobe koje su za tebe bile roditeljske figure? Navedi primjer te situacije. • Da li je bilo trenutaka kada su tvoje ponašanje, razmišljanja i osjećanja jednostavno bili direktan odgovor na ono što se dešava u tom trenutku? Navedi primjer te situacije. Sada kada znaš da imaš tri sobe u svojoj glavi, zanima me u kojoj sobi provodiš najviše vremena. Da li bi rekao da si u toku dana najviše kao malo dijete ili pak kao roditelj? A koliko često misliš svojom glavom kao odrasla osoba?

Ego-stanja nam pomažu da razumijemo kako različiti djelovi našeg uma rade zajedno i kako reagujemo na različite situacije. Pametno je koristiti sva tri ego-stanja da bismo donijeli odluke i razumjeli sebe i druge ljude. Kao kada želimo da koristimo sve sobe naše kuće, a ne samo jednu. Zamisli da si na internetu pronašao zanimljiv video-snimak o svojoj omiljenoj igrici. Evo kako bi različiti djelovi tvog uma mogli na to da reaguju: Dijete može da bude uzbuđeno i srećno jer je pronašlo nešto o svojoj omiljenoj temi. Tada se osjećaš kao da si otkrio jedan novi svijet informacija. Bićeš uzbuđen, radoznao i srećan, baš kao malo dijete. Možda ćeš čuti kako sebi govoriš: „Želim da imam ovu igricu!” Ili: „ Htio bih da i ja ovako igram i prelazim nivoe!”, „Hoću da igram cijelo poslijepodne, baš me briga za domaći zadatak!” Tvoj unutrašnji Roditelj može da se javi kao glas tvoje mame i tvog tate, koji ti govore: „Kako si pametan, uvijek se snađeš da dobiješ ono što tražiš! Bravo!“ Ili, možda će tvoj unutrašnji Roditelj vikati na tebe: „Moraš da učiš! Nijesi dobar ako nemaš sve petice, a sad gubiš vrijeme gledajući ove snimke umjesto da radiš nešto pametno!” Odrasli može da postavi pitanje da li je ono što si upravo vidio/vidjela tačno. Takođe, Odrasli može da traži i provjeri na još nekoliko izvora da li se informacije poklapaju i da li su stigle sa pouzdanih izvora. Možda počinješ da razmišljaš ovako: „ Kako da ja dođem do ovakvog rezultata?”, „Gdje bih mogao da naučim kako se igra ovako dobro?”, „Ko li je ovaj igrač?” Sada, kada malo bolje poznaješ tri sobe svog uma, hajde da vidimo kako to izgleda kada, na primjer na TV-u, čuješ da su stari ljudi dosadni i spori. U koju te sobu tvog uma ta vijest pošalje? Kako zvuči tvoj odgovor na tu vijest iz ego-stanja Djeteta? A kako iz ego-stanja Roditelja i Odraslog? Kada mi dobro ne znamo sve djelove našeg uma, onda je lako nama manipulisati. U medijima se često dešava da, baš zato što naše unutrašnje dijete lako povjeruje u sve što čuje ili zato što se ono što smo pročitali ili vidjeli na telefonu ili TV-u poklapa sa onim što kažu naši unutrašnji roditelji, mi to prihvatimo kao da je i zaista tako. Zato je važno da koristimo i svoj odrasli dio uma, postavljajući pitanja i ne prihvatajući sve što čujemo kao istinu. Stereotipi i predrasude, naše lične zablude, oblikuju se kroz vaspitanje koje dobijamo od naših roditelja i drugih nama važnih ljudi, nastavnika, pa i vršnjaka, kao i kroz uticaje iz našeg okruženja i informacije koje primamo kroz medije. Jačajući svoje ego-stanje Odraslog, mi razvijamo naš kapacitet da mislimo i tako lakše možemo da razumijemo svijet u kojem živimo, a da ne budemo obmanuti. Uzmimo još jedan primjer da vidimo kako to izgleda: Zamisli da je u tvoje odjeljenje došla nova učenica. Na glavi ima dugačku maramu, koja joj prekriva kosu, njena boja kože je tamnija od tvoje i viša je od ostalih djevojčica iz odjeljenja. Kada progovori, govori sa akcentom. Mišljenje je, kao i osjećanja, prirodan proces, koji se stalno dešava, a ako obratiš pažnju na svoje misli i osjećanja, moći ćeš da čuješ iz koje od tri sobe tvojeg uma dolaze. Možda već možeš da zamisliš kako bi se u toj situaciji ponašao, kako bi se osjećao i šta bi mislio. Vrlo je moguće da ćeš kroz ovaj primjer moći da dođeš u kontakt sa stereotipima, predrasudama i zabludama. Stereotipi su kao „šablonska razmišljanja”, a vezana su za određene grupe ljudi. Koja šablonska razmišljanja ti imaš u vezi sa djevojkama koje pokrivaju svoju kosu maramom? Predrasuda je kada unaprijed zaključuješ o nekome ili nečemu, a da prethodno ne provjeriš informacije. Kao kada neko kaže da su svi dječaci nestašni, a djevojčice poslušne. Jer, postoje dječaci koji su mirni, ali postoje i djevojčice koje su buntovne. Predrasude su rečenice koje su nam roditeljske figure toliko uvjerljivo prenosile da nama izgledaju kao činjenice. Međutim, ako iz ego-stanja Djeteta posmatramo stvarnost, može se desiti da je opažamo iskrivljeno. Tako nastaju zablude. Zabluda je kada vjeruješ da je nešto istina, a zapravo nije. Kao kada, na primjer, nekad možda pomisliš: „ Niko me ne voli” ili „Čim im okrenem leđa, počnu da me ogovaraju”. Na informacije najčešće reagujemo ili iz našeg ego-stanja Roditelja ili Djeteta, gdje ih prvo doživimo. Dobra vijest je da svako ima moć da postavi ego-stanje Odraslog na mjesto glavnog izvršnog ego-stanja. Tako učimo kako da stanemo, slušamo, gledamo i, što je najvažnije, razmišljamo. Stereotip je tuđe uvjerenje o nekoj grupi ljudi, a predrasuda je tvoj stav ili mišljenje o toj grupi, dok ih ne upoznaš. Na primjer, stereotip je kada čuješ da su svi navijači agresivni i bahati; da su svi stari ljudi spori i dosadni; da su svi dječaci nestašni, a sve djevojčice poslušne. Međutim, tebi se može desiti da, kada upoznaš nekog člana navijačke grupe, počneš da otkrivaš da on nije agresivan, već da je strastven i odan. Takođe, možda su baš tvoji baka i deka primjer sušte suprotnosti prethodno kazanom i niti su spori, niti su dosadni. Možda si baš ti dječak koji je miran i povučen, a tvoja drugarica buntovna i glasna. Stereotip je ovo opšte mišljenje o navijačima, a predrasuda se događa kada na osnovu tog stereotipa odmah zaključiš kakva je osoba koja pripada toj grupi, a da je prije toga nijesi upoznao. Drugim riječima, posmatraš svijet iz ego-stanja Roditelja i zaključuješ unaprijed bez uključivanja svojeg ego-stanja Odraslog. Zabluda nastaje iz pogrešnog shvatanja. Tako možeš da budeš u zabludi da kada na svom telefonu vidiš oznaku da će padati kiša, povjeruješ da će biti i hladno, a to ne mora da znači, jer kiša i hladno vrijeme nijesu povezani. To samo znači da si donio zaključak iz ego-stanja Djeteta, ne uključujući svoje ego-stanje Odraslog. Stereotipi dovode do predrasuda, a predrasude mogu da postanu temelj za govor mržnje – ako ljudi počnu da koriste uvredljiv jezik prema drugima na osnovu tih predrasuda. Zato je važno da u svakom trenutku možeš da znaš iz koje sobe svog uma ti razmišljaš. Kada smo u Djetetu, često smo u zabludama o sebi i o realnom svijetu, reagujemo jakim osjećanjima i imamo doživljaj da nemamo kontrolu. Kada smo u Roditelju, tada često koristimo izraze i rečenice kao što je „ Svi dječaci su isti” i imamo osuđivačku intonaciju. Kada smo u Odraslom, mislimo i biramo kako ćemo da se ponašamo u trenutku ovdje i sada. Šta je to inkluzija i zašto je ona važna? Dok si gledao različite bebe, šta si doživljavao? Koje si sve stereotipe prepoznao? Koje si svoje predrasude primijetio? U koje zablude si povjerovao dok si gledao ovaj kratak video? Kako bi se ljudi razvijali i rasli u zdrave i srećne ljude, potrebno je da im se naprave dobri uslovi u okruženju gdje žive i rastu. Za biljke, to znači da imaju vode i sunčeve svjetlosti. Za nas ljude, važno je da se dobro osjećamo pored drugih ljudi. U suštini, svi ljudi su OK! To znači da i ti i ja vrijedimo kao ljudi, bez obzira na sve naše okolnosti. Prihvatamo sebe i druge takvim kakvi jesu. Povremeno se može desiti da nam se ne dopada ili da ne prihvatamo šta neko drugi radi. Ali bez obzira na to, mi uvijek možemo da prihvatimo ono što taj neko jeste suštinski. Kako bih ti pomogao da to razumiješ, predlažem da pogledaš ovaj video: Mi možemo da budemo OK sa nečijom suštinom kao ljudskim bićem, iako možda nećemo biti OK sa njegovim ponašanjem. Kao ljudska bića, svi vrijedimo isto – ti nijesi iznad tvog druga iz klupe, niti je tvoj drug iz klupe iznad tebe. Tvoja nastavnica nije iznad tebe, niti si ti iznad nje. Kao ljudi, mi smo svi na istom nivou. To je istina. Čak iako se naša postignuća razlikuju! Takođe, to je istina čak iako nijesmo iste boje kože, starosne dobi, pola ili vjerskog opredjeljenja. Međutim, nekada se može desiti da nas naše spoljašnje razlike mnogo udalje od naše suštine, koja je OK. Kao ljudi, mnogo smo postigli upravo zato što smo se udruživali i vjerovali da zajedno možemo više. Inkluzija znači da želimo da svako bude uključen i da se osjeća dobrodošlo, bez obzira na to kako izgleda, odakle dolazi i ima li neke drugačije potrebe. O tome još možeš da razmišljaš ako zamisliš da smo svi mi različite boje, ali smo i dalje boje. Neko je crvena, neko je plava, neko zelena boja i tako dalje. Inkluzija znači da svaka boja ima svoje mjesto i da nijedna boja nije manje važna od druge. Kada smo svi uključeni, tako podržavamo naše suštinsko biće da raste i razvija se u dobre i zdrave ljude, bez obzira na to koliko smo različiti. U školi, inkluzija bi značila da svi učenici, bez obzira na to da li imaju neke drugačije potrebe od naših, imaju priliku da se igraju i da uče. Cilj inkluzije je da svakom djetetu omogući da osjeća pripadnost i da može bezbjedno i sigurno da razvija svoj puni potencijal. Vrijednost novca je ostala ista, bez obzira na to što je nastavnik uradio sa novčanicom. Tako ti je lakše da zapamtiš da svi ljudi imaju svoju vrijednost, bez obzira na njihove životne okolnosti. Uviđanje i promišljanje o stereotipima, predrasudama i zabludama: Vjezba Pitanja za razmišljanje: Kako su prikazani roditelji? Kako to utiče na tvoje mišljenje o uređaju? Šta reklama kaže o performansama uređaja? Koje je od tvojih ego-stanja bilo najviše aktivno dok si gledao reklamu? Zašto? Kako su prikazana djeca u reklami? Da li se osjećaš kao da želiš da imaš ovaj uređaj ili kao da ne želiš? Zašto? Hajde da produbimo razumijevanje inkluzije i različitih perspektiva. Odgovori na sljedeća pitanja: Kako su prikazane različite porodice u reklami? Da li ima različitih likova? Kako likovi u reklami komuniciraju između sebe? Kako takav način komunikacije doprinosi inkluzivnosti? Kako različite perspektive doprinose osjećaju inkluzivnosti? Analiza poruka u reklami za novi tablet: Vjezba